Zanimljivosti novosti i članci

Kako mikro i mala start-up poduzeća implementiraju društvenu Odgovornost?

Trgovačka društva kao poslovni subjekti provode određena ustaljena pravila, posjeduju norme i predodređena i postavljena očekivanja. Mala poduzeća kao najmnogobrojniji poslovni subjekti koji su klasificirani po određenim kriterijima, daju najveći doprinos razvoju gospodarstva zemlje. Mala i srednja poduzeća u razvoju su uređeni i odlukama predodređeni da čine i više nego što je propisano zakonima i uredbama. Takvi poslovni subjekti moraju uzeti u obzir glavne čimbenike koji utječu na njihovo poslovanje kao što su primjerice trendovi i utjecaji globalizacije na njihove lokalne sredine u kojima razvijaju svoja poslovanja. Prilagodba zaposlenika, odnosno adaptacija na promjene iz okoline zahtjeva da se usmjeri fokus na globalizaciju, razvoj internetskih tehnologija i boljeg obrazovanja pojedinaca. U ovom segmentu se pojavljuje potreba za implementacijom društvene odgovornosti. Za implementaciju društvene odgovornosti uzimaju se uzori u tržišnim liderima koji se odlikuju socijalnom osjetljivošću. Mala poduzeća ako žele osigurati stabilan i održivi rast moraju aktivirati svoje mehanizme da osiguraju tendenciju rasta usvajanja društvene odgovornosti isto kao i tržišni lideri koji su takav pristup već implementirali. Postupak implementacije društvene odgovornosti usvojen je u samoj izjavi o misiji poduzeća. Odlikuje se u praksi kao primjerice mentoriranju srednjoškolaca o financijskoj pismenosti, obučavanju mladih osoba o poduzetničkim vještinama i podučavanju o financijskoj odgovornosti kao važnog segmenta opće kulture. Isto tako može se sprovesti u primjeni kao izdvajanje postotka od prodaje i / ili odvajanje dijela profita za dobrotvorne akcije humanitarnog karaktera, uplaćivanjem direktno na žiro-račune dobrotvornih udruga ili institucija s kojima se gradi dugotrajno partnerstvo. Takvim partnerstvom stvara se pozitivna promjena i pozitivan utjecaj na povezane subjekte i nikako ne može biti provedeno samo kao jednokratna uplata nakon koje se prekida svaki kontakt. Ukazivanjem na dobrotvorni rad i ulaganja napora kojima se izrađuje društvena odgovornost malih poduzeća otvara preduvjete za model trostruke bilance ( Global reporting initiative) koja je vrlo važna za samo izvještavanje kao segment financijskog izvještavanja.

Što mislite da su najveći izazovi društvene odgovornosti malih poduzeća?

Najveći izazovi društvene odgovornosti malih poduzeća su:

1. Loša educiranost civilnog sektora.
   Prijelaz iz socijalističkog društva u tranzicijsko društvo ostavile su ustaljene prakse i načine djelovanja iz prošlog gospodarskog sustava koji je kočio svaku inovativnost i način slobodnog razmišljanja. To se odrazilo i na mentalitet, tj. mentalni sklop ljudi koji su u tim desetljećima stekli naviku da je “sve društveno”, da je bitno pronaći nekakav (bilo kakav) posao koji će se raditi ili ne raditi. Za taj rad/nerad će se primati sigurna plaća, i da bi se “država” po osnovnim pretpostavkama trebala brinuti o svim pitanjima u društvu kroz svoje izravno upletanje i državni intervencionizam. Izravna upletanja u pitanjima kao što su socijalne i gospodarske prirode, te se u njih izravno upletati i kočiti razvoj kroz poreznu presiju, birokratizaciju i nepotizam kojim se isključuje preduvjet meritokracije za obavljanje odgovornih funkcija na pozicijama kojima se donose odluke.
2. Korupcija i organizirani kriminal.
   Dobit koja se stvara u poduzećima u nekim slučajevima se namjerno izvlači iz poduzeća, događaju se proboji osobnosti koje se ili ne kažnjavaju ili započinju kao sudski procesi, ali se okončavaju zbog zastara. To se odnosi na postupke i procese s većim iznosima. Primjerice praksa je dokazala da se kroz pretvorbu i privatizaciju dolazilo na brz način do imovina koje su završavale u privatnim rukama. Isto tako na legalan i dozvoljen način bez proboja osobnosti danas je praksa da se dobit umanjivala iz razloga da bi se smanjio porez na dobit na reprezentaciju, tj. na osobne potrebe kojima su se zadovoljavale osobne potrebe i isticao osobni status. Zatim, namjernog zaduživanja, suvlasništva u nekoliko povezanih poduzeća s kojima bi se dobit i /ili imovina prebacivala iz tvrtke u tvrtku i time prividno legalno izvlačila materijalna korist za jednu tvrtku dok bi druga završila svoju poslovnu priču. Na takve načine bi takvi pojedinci stvorili moć I likvidna novčana sredstva s kojima bi radili na imidž kampanjama kroz medije I pokazali koliko su uspješni u poslu. Ako bi se pratio tok novca u ovim slučajevima onda bi se došlo do zaključka da se na ovakav način potenciralo gospodarski rast na potrošnji koji je kratkoročno održiv, no dugoročno poguban. Na takav način se ne mogu položiti temelji za gospodarski razvoj temeljen na razvoju malog i srednjeg poduzetništva.
3. Jednostrana komunikacija i nerazumijevanje.
   Uz autoritativan pristup osoba na odgovornim funkcijama koji delegiraju zadatke, koji ne razumiju kako zadovoljiti sve dionike poslovnog procesa, u prvom redu svoje kupce i zaposlenike. Koji ne provode stalne napore kako bi motivirali kupce za kupovinu svojih proizvoda i usluga. Ne pokazuju razumijevanje kako dugoročno ulagati u svoje zaposlenike, te kao ih učiniti sretnim zaposlenicima koji će imati veći stupanj motivacije za nošenjem sa svim problemima. Visoka motiviranost može na duge staze imati više koristi za malo poduzeće. Uz pogodnosti kao što su: visoke plaće, topli obrok u pauzi od sat vremena, fleksibilno radno vrijeme, uplate u dobrovoljni mirovinski stup, božićnica, prigodne nagrade, dodatno zdravstveno osiguranje i sl. Isto tako, zaposlenici koji ako su premalo plaćeni neće primjerice iskomunicirati probleme sa svojim nadređenima ili dostavljati inovativne prijedloge za unapređenje postojećih proizvoda i usluga. Tvrtke moraju paziti da su svi segmenti marketinškog miksa koegzistentni da bi izbjegli rizik gubitka. Primjerice stvaranje lošeg proizvoda ili usluge ili loša analiza i kontroling u poslovnom procesu. Problemi čak mogu nastati ako dobavljači imaju negativni rejting ili su prokazani kao primjerice izrabljivači ili završe u nekom javnom procesu, to se itekako može odraziti i na poslovanje malog poduzeća.

Mala poduzeća moraju osigurati kontrolne mehanizme i osigurati zadovoljstvo kupaca i zaposlenika. Dugotrajna održivost uz ukidanje starih praksi od koja se na zahtjevan način uz dodatne dnevne napore mora provesti da bi sami zaposlenici shvatili važnost inkorporiranja etičkih praksi u svojim dnevnim aktivnostima. Tako tvrtke dokumentirajući svoje pozitivne pomake mogu prikazati kao razvoj etičnosti u poslovanju i na takve načine brati plodove svog rada.

Kako se osvijestiti da je društvena odgovornost važan element marketinške funkcije?

Spoznajom, tj. iluminacijom da se poslovni subjekti moraju voditi praksom “dobrih građana”, sa balansiranim načinom obrtaja novca uz provođenje aktivnosti koje koriste društvu u cjelini. Privlačenje kupaca na takav način, odnosno krajnjih potrošača koji svojim sudjelovanjem u kupovini žele napraviti pozitivan pomak. To se postiže zadovoljavanjem potreba kupaca uz potpomaganje i stvaranje pozitivnih društvenih trendova, odnosno potpomaganjem zajednice kroz pružanje korisnih usluga i proizvoda. Cijena se može podesiti i prezentirati da predstavlja dodanu vrijednost za kupce koji žele platiti više upravo zbog toga što sudjeluju u pozitivnom procesu stvaranja boljeg društva. Primjerice pakiranje s reciklažnim materijalima, gdje profit ide u dobrotvorne svrhe grupama primjerice teškog materijalnog stanja, posebnih skupina u društvu ili dječjoj bolnici. Primjer takvog jednog dobrotvornog poslovanja bi bio primjerice ako kupci dođu ili naruče u određeni dan, sav prihod ostvaren od prodaje donira se u rodilište najsiromašnijeg grada u RH. Time mala poduzeća stvaraju etičnost. Uz ulaganje u dijeljenje dobiti s onima u potrebi i sa socijalnom odgovornošću stvara se pozitivni image tvrtke koji može imati velik utjecaj kako na profitabilnost, tako i na produktivnost.